Razmisljanja o zivotu opcenito.. https://blog.dnevnik.hr/lillymarlene

četvrtak, 13.03.2008.

Proljece nam dolazi...(mos si mislit)

U zadnjih par godina se ovdje u Njemackoj ustalio neki cudan obrazac da je kraj februara i pocetak marta topao i blag i taman kad se pojave prvi vjesnici proljeca onda se ponovo sve preokrene i cini se kao da se zima vratila.
Obicno opet bude mraza ujutro, puse hladan vjetar a nije rijetkost da padne i snijeg. Prosle godine, ako me pamcenje ne vara, smo imali veliki snijeg u aprilu.

No svejedno, postoji neki kratki period, od par dana, kada se cini da je proljece blizu i kad covjeka uhvati taj neki proljetni duh pa se zaslijepljen od nade upusta u neke tipicno proljetne aktivnosti, kao sto su "proljetno" uredjene kuhinje- rezulatate kojeg mozete promotriti na slikama ispod:

a ova ukusna vecera je po receptu Ane Ugarkovic: filet od lista sa zapecenim krompirom..

and this delicious recipe is from a croatian TV cook : sole filet with sliced potatoe crust





a da ne mislite da lazem, ova slika je snimljena krajem februara u okolici Erlagena..

and so you wouldnt think I am lying, this picture was taken end of Feb in the backcountry of Erlangen:



ali sad se zima vec dobrano vratila (najavljuju snije za sljedeci tjedan) tako da se jedino mozemo tjesiti sobnim cvijecem..

but the winter returned in the meantime, so we can only take comfort in whatever flowers we have inside the room..

utorak, 29.01.2008.

Hitting the slopes...

If 5 years ago somebody told me that I was going to become a real skiing enthusiast I would have told him he was mad. But people, the unbelievable happened, and now I just can’t wait for the next opportunity to hit the slopes..
We went skiing almost every day between Xmas and New Year, went again last weekend and will, in all probability go the next. I am trying to improve my technique..which works well on the "not so steep" runs..on the steep ones, my highest ambition is just to stay on my feet ..

We mostly went to the resort of "Obereggen"..which is half an hour drive from Bolzano (where M. hails from), at 1500 m. The highest lift point I went to is at 2100m. The view from the top is amazing since you get to see a lot of Dolomite mountains - which South Tirol is famous for.
You can find out more here :
Ski Resort Obereggen. In the end, you are spoilt for choice here in South Tirol..the numerous ski areas are scattered around..we went to the abovementioned because it is known for well-maintained slopes..

The thing that probably motivated me most is that the whole family went skiing together: M., myself, his brother with wife and kids..It was a lots of fun..especially since A. is a really good skier, doing funny things all the time like making pirouettes in the air, jumping on the skis ..quite awesome what a guy can do!

The guest-structure in Obereggen is like : 50 locals, 30 % Italians, 10% Eastern Europeans(Poles, Slovaks etc) and the rest is a funny mixture of all the possible nationalities : Scandinavians, Greek, I even saw some Indian people.
No pretentious nouveau-riche Russians - so it was fine with me (I guess they go to the more prominent resorts of Val Gardena)

One of the rare annoyances are actually the snow boarders..Many of them are not that skilled at all (I presume snow-boarding is much harder to learn then skiing) and you always live in permanent fear that some of them are going to crash into you..as a matter of fact, few of them did..they do not even apologize (that's why I always have ready few basic curses in Italian )..

In the end, there are few pictures to give you the idea..












Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

petak, 07.12.2007.

Madrid je sasvim OK

Iako mozda prije 4,5 godina ni u snu nisam pomisljala da cu zbog posla morati u Spanjolsku, to se eto desilo a ja sigurno, koliko god me u zadnjih par godina poslovna putovanja  bas  nimalo ne privlace, ne bi propustila priliku vidjeti Madrid. Poduzetni kakvi jesno, Tilman i ja smo se odlucili otputovati  prije ostalih, jos preko weekenda i na miru pogledati muzeje i ostale znamenitosti jer nam je bilo savrseno jasno da tijekom radnih dana necemo imati bas previse vremena za sebe .

Zanimljivo, kako mi se ove godine sve nesto vrti oko Spanjolske –prava je steta da onomad na kursu u NZ nisam naucila malo vise od par najosnovnijih rijeci. Zapravo sam zaboravila kako se tupavo osjeca covjek u nekoj zemlji u kojoj ne razumije jezik – a engleski se bas ne prica. No zahvaljujuci globalizaciji i slicnosti spanjolskog i talijanskog barem sam bila u stanju razumjeti jelovnike u restoranima .

Vec sam pocetak puta je bio fantastican jer ko se ne bi radovao napustiti hladnu ( vec su bile pocele minus temperature) i sivu Njemacku i sletjeti u, unatoc pocetku Novembra, suncem okupani Madrid gdje je samo uporan promatrac mogao uociti poneki oblacak na rubu horizonta.

S juga Njemacke se leti oko dva sata, Madrid je u srednjoeuropskoj vremenskoj zoni.

Na ovom mjestu ne mogu propustiti pohvaliti my favourite airline – Lufthansu . Bas me briga za low-costere, ja uvijek znam da cu dobiti value for money kod Lufthanse. Mozda im avioni nisu naj fancy niti imaju najzgodnije ni najljubaznije stjuardese aliuvijek znam da se u njih mogu pouzdati: nikad mi nisu izgubili kofer, uglavnom su tocni, nikad nisam kod njh propustila connection, pa makar vas skidali s jednog aviona I kombiljem prevazali do drugog. Cak i sad na dvosatnom letu, gdje vam neke druge kompanije nece dati casu vode, mi smo prvo mogli birati besplatno iz odlicne selekcije internacionalnih novima (Financial Times Weekend Add On : How to spend it je bio moj logican izbor ;o)), zatim smo prosli boarding bez minutice cekanja sa Self-Boarding Ticketima, zatim smo dobili
kompletan obrok s dezertom, kavu, caj, vina; stjuardese su prosle par puta gore dole kolicima I nutkale sta ko hoce..i sve to u mom slucaju za 140 € ncluding taxes and fees- svaka im cast!

Aerodrom je na sjeveroistoku grada,i iako taxi do grada nije posebno skup (20-30 €) mi smo se odlucili ici metro-om. Madrid ima dobro razgranatu mrezu podzemnih vlakova. Sve sto treba znati je boja linije I njeno zadnje odrediste. Metro je cist, sve je dobro oznaceno, vlakovi su redoviti i cesti (ne znam bas za kasno uvecer mi se nismo voziliposlije 12 sati).Cijena jednostavne voznje je 1 €.(.ako se treba ici na aerodrom, mora se platiti dodatak od 1 €) .

Isplati se kupiti kartu za 10 voznji koja kosta nesto ispod 7 €. Jedina losa strana metroa u Madridu je da je , kao i npr Londonski i Pariski, dosta star – potice sa samog pocetka 20 stoljeca. Sto znaci da su tuneli uski kao i platforme za vlakove te, sto je najgore, na mnogim mjestima za presjedanje nemaju pokretene stepenice.
Nekome ko vuce teske kofere sasvim sigurno nece biti lako. Srecom nasi su bili mali weekend koferi – no ako imate vece ja bi radje investirala u taxi nego se mucila s nekom kofercinom u uskim tunelima  i po skliskim stepenicama.

U gradu smo odsjeli, koje li ironije,u hotelu Regina.
Osim stvarno izvanredne centralne lokacije (samo 5 minuta od Puertadel Sol), hotel se nema bas cime podiciti. Ja u zivotu, cak ni u Hong Kongu, nisam imala manju hotelsku sobu. Jedini prozorcic, koji je bio
prekriven teskim zavjesama, je gledao u neugledno unutarnje dvoriste. On the positive side, kupaonica je bila moderna i sve je bilo cisto i uredno. No ipak, mi smo bili presretni das mo vec sljedeci dan mogli preci u nas pouzdani business Novotel – gdje covjek otprilike zna stag a ceka. JadniTilman je prvi dan dobio klaustofobiju jer se prepao da uopce nema prozora ;o)

Naravno da nismo gubili vrijeme, nego smo se cim smo se smjestili u hotel, bacili na razgledavanje grada.  Ja sam naravno odmah najavila da ja sad idem u shopping a Tilman je otisao gledati parkove i botanicki vrt.  Predmet mog interesa je bila gradska cetvrt Salamanca –gdje su me , prema mom D&K Guideu, cekale mnogobrojne shopping opportunities. Ja sam se do tamo jednostavno dosetala iz hotela..prolazeci usput neke od najpoznatijih znamenitosti Madrida…

Plaza de Cibeles – prometni cvor u centru grada sa poznatom fontanom, zastitnim znakom Madrida, i mnogim raskosnim gradjevinama

Palacio de Comunicationes

Puerta de Alcala

Vec  u toj prvoj setnji mi se jako svidjela arhitektura  u centru Madrida: siroke avenije, manje ili vise raskosne gradjanske palace s prelaza stoljeca, najvise neoklasicisticke a ima ih i
ostalih osebujno uredjenih neobaroknih, jugendstil, art-decou detalja..pogledajte na slikama

Detalji s madridskih ulica

Jos jedna lijepa stvar - njihove poznate keramicke oslikane oznake ulica - street plates

Salamanca je cetvrt smjestena oko par medjusobno okomitih  sirokih i dugackih avenija : Calle de Serrano, Calle de Goya, Calle de Velazquez, Calle de Alcala – uzduz kojih su manje-vise nanizani  ducani I restorani. Calle de Serrano je najeksluzivnija sa standardnim programom : Chanel, Gucci, Versace .  U okomitim ulicama se nalaze i “ducani srednje klase” poput ZARE, Benettona, Collonel Tapioca i najpoznatijih spanjolskih robnik kuca : Corte Inglese.

Za shopping – sta da vam kazem- meni poslije Italije vise nista nije dovoljno dobro (osim mozda Londona ;o)) .No to ne znaci da se u Madridu ne moze sasvim pristojno shoppingirati – dapace.

Meni su najinteresantniji bili njihovi pastry shops I uopce ducani s namirnicama..Recimo na pocetku Calle de Serrano je filijala Mallorca – poznatog lanca slasticarnica I delikatesa..jao srce mi se slomilo sto ne mogu u roku od 5 minuta konzumirati 2 kile kolaca – sve bi ja
tamo probala. Pogledajte na web site-u: Pasteleria Mallorca..Mene je sramota fotografirati okolo po ducanima – ili mi vjerujte na rijec – da je to raj za sladokusce.

Ovako izgledaju izlozi madridskih slasticarnica:


..ovo su churros..vruci ustipci koji se jedu umoceni u gustu vrucu cokoladu..the ultimate calory bomb ako mene pitate..



U Madridu se isto tako jede puno ribe i morskih plodova. To je iznenadjujuce, jer je Madrid daleko od mora koliko se na Iberijskom poluotoku uopce moze biti daleko od mora . Svugdje, gotovo svugdje mozete jesti ribu, sve vrvi od seafood restorana. Nazalost nisam stigla otici na riblju trznicu ali i seafud department u obicnom supermarketu u predgradju me je ostavio bez teksta..sto zbog kolicine i raznovrsnosti ponude, sto zbog ocite kvalitete.

Sto se spanjolskih dizajnera tice, iskreno receno nisu “my cup of tea”..No ipak na ovom mjestu bi spomenula Agathu Ruiz de la Prada. Ona isto ima butik na Calle de Serrano.  Butik je interesantan..sareni veseo i otkacen kao I njene kreacije..no ova dizajnerica  ne dizajnira samo odjecu nego I razlicite predmete :  posudje, stationery, tekstile za kucu ..U svakom slucaju simpaticno..

Pogledajte I sami :
Agatha Ruiz de la Prada


Eto toliko za ovaj put ..u sljedecem postu pisem o fantasticnim Madriskim muzejima

četvrtak, 15.11.2007.

Umjesto uvoda..

Konstanto mucena griznjom savjesti zbog pomanjkanja kontakata sa mnogobrojnim prijateljima i poznanicima rasutim sirom svijeta dosla sam na ideju da otvorim blog - i tako ih informiram o sebi i zivotu opecenito.

Dakle - citamo se




P.S. Autorica dodatno moli za izuzece pretjerane kritike glede objavljenih fotografija - ona je savrseno svjesna njihove manjkave kvalitete - no ne smatra to pretjerano vaznim niti ne zeli investirati dodatno vrijeme u potizanje boljih rezultata.

<	ožujak, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

nepretenciozno filozofiranje o bespucima toka svijesti....

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

mozete mi pisati na:

lilly/marlene@online.de